Vanilice moje mame

dana

Print Friendly, PDF & Email

Tope se u ustima!

Sastojci:

  • 200 g masti (ili 250 g maslaca)
  • 500 g brašna
  • 1 žumance
  • 1 celo jaje
  • 4 kašike šećera
  • sok od 1 limuna

Ostali sastojci:

  • 1 ulupano belance za umakanje
  • orasi za posipanje pre pečenja
  • džem za spajanje
  • prah šećer pomešan sa vanilin šećerom za posipanje posle pečenja

Priprema:

  1. Umutiti penasto mast, dodati jaja, šećer i sok od limuna. Dodati brašno, zamesiti.
  2. Razvaljati testo na 1/2cm debljine. Kalupom za vanilice vaditi pogačice, svaku umočiti u sneg od belanca, posuti orasima, pa peći u podmazanom plehu na 200°C. Voditi računa da ostanu bele.
  3. Pečene spajati džemom, pa uvaljati u prah šećer zamirisan vanilom.

Mislim da mi je mama rekla da je ovaj recept svojevremeno objavio Momo Kapor.



1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Molimo Vas unesite Vaš komentar
Molimo Vas, unesite Vaše ime

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

88,946FansLike
85FollowersFollow
3,388FollowersFollow
4,172FollowersFollow
1,298FollowersFollow
2,210SubscribersSubscribe

Tarana – onako kako se kod nas jede

Mi je svi volimo. Jeste pravo, domaće, jednostavno jelo, verovatno svi znate kuvati je, ali evo – da podelim sa vama kako je mi njopamo. Prvo kupim 🙂 pakovanje Fidelinkine (toliko o domaćem...) tarane od 400gr. Uz to napakujem u korpu 1 komad kobasice...ali nikako ne čajne, nego one što liči na domaću ili još bolje ako i imate pravu domaću 🙂 . Dalje nam treba 3 – 4 komada srednja krompira, koji lukac ili samo lukac...

Hrskavi vanila keksići na brzaka

Pun pogodak! Fenomenalna aroma. Košer so u keksićima? Zanimljiv ukus. Kada pogrickate keks, pa vam onako,...klizi niz grlo, a ostavlja za sobom neobičan ukus, ali ne slan... nego, pa kao što rekoh, baš zanimljiv i prijatan.

Nekoliko saveta za uspešno dizano testo

Želja mi je da pomognem onima koji od dizanog testa beže kao "djavo od krsta" iliti koji se boje ili ne vole da rade sa testom, a to, zapravo, uopšte nije bauk. Samo se treba ohrabriti i želeti 🙂