SASTOJCI:
- kukuruzno brašno i belo brašno, sve ukupno oko pola kile do 600 gr
- 1/3 kvasca
- prašak za pecivo
- 1 dcl mleka i kašikica šećera za kvasac
- kašikica i po soli
- 1/2 dcl ulja (ili masti ili putera)
- topla voda (za testo, otprilike 3 dcl, a ako je je malo dodati još da ne bude jako tvrdo testo)
- začinsko bilje: origano,timijan, majoran i bosiljak (od svake vrste na vrh kašikice)
Priprema:
Dobro umestiti, mikserom, da počne da se odvaja od činije, utopliti testo i ostaviti da raste oko 40 minuta. Zatim ga premesiti staviti u tepsiju (namazana puterom i posuta brašnom) u obliku pogače (ili oblik koji se vama dopada) izbosti čačkalicom do dna, premazati uljem i staviti da se peče u zagrejanu rernu na 200 stepeni, pa smanjiti na 175. Peče se oko 40 minuta.
Izvaditi je na rešetku i ostaviti da se hladi. Ja obožavam kada mi se ovako „rascveta“ pogača. To mi je znak da je uspela i pečena.
A evo kako izgleda i iznutra:
Začinsko bilje se toliko i ne primeti, koliko miriše i oseća se pri jelu.
Uz ovu pogaču san napravila i namaz od mlečnih stvari, koje sam imala u frižideru: namazni sir, malo majoneza, izrendano, obareno jaje, mileram, parmezan, so, limun i prženi susam.
Sve sam to izmešala i ćerka i ja navalile na doručak. Njam, njam, i miris i ukus a pri tome i vrlo zdravo! Probajte, nije ŠPANSKO SELO, ni pod razno!
Jel špansko ili neko domaće, ovo se meni Dudo mnogo svidja. Aj vidim kad ćem ovo praviti 😉 Mnogo ti se lepo rascvetala 🙂 Eh…a ja doručkujem neki bljaks sir iz kantine….
Secam se kada sam ja pravila prvo svoje dizano testo. Toliko sam bila uzbudjena i utremirana, da ti ne pričam. Kada je uspelo, bila sam straaaašno ponosna na sebe! A sada, posle silnih godina treninga, ništa više ni ne merim, sve je odokativno, što i normalno. Vežba, vežba, vežba!
Sanjočka, uz namaz ide odlično. U njega može još koješta da se doda, ali, „visok“ datum, to se zateklo u frižideru i ispalo odlično! 😀
Dudo, zaista lepo izgleda 😀 probaću pre ili kasnije; za danas sam već ispekao domaći hleb! pozdrav!!!
Vid ti našeg Steve što je i on vredan!
Stevo, meni je baš pravo uzivanje da sama pravim hleg ili pogače ili kiflice, zavisi, kako sam raspoložena.
Ova pogača je toliko ukusna i mirisna, da samo zabadam nos u kesu i mirišim je.
A ne sumnjam da je i tvoj hleb predivan! 🙂
Ne uspeva mi baš uvek, ali mislim da je potrebno i dobro raspoloženje 😀
SanjaKokice, poslaću ti mejlom recept za jednu klopu koju moja šćera obožava, ali ja stvarno nemam vremena da napravim i fotke i da postavim ovaj recept. „Vidimo“ se u mejlu!
Stevo, hvala, ako mi se dopadne, pravim pa možda podelim sa svetom uz potpis da je recept od tebe, naravno 🙂
Stevo, uvek je važno dobro raspoloženje. Ja uvek mesim sa osmehom na licu, jer već zamišljam kako će biti fino kada bude gotovo! 😀